Skrenem katkad slucajno il' ne
u onaj sokak kojim svadbe prolaze.
Do tog ugla brojim korake
a od tog ugla dalje brojim poraze.
Obicno s jeseni i kad je oblacno
odbjegla sjenka mi se vrati konacno.
Uzalud mijenjam adrese sam crni vrag mi je donese tu.
I vjesto smislim nesto utjesno
u tom sam dobar, kazu, to najbolje znam
trudim se, ne uvijek uspjesno
tragove svoje da sam sebi zavaram
Obicno nocu kad je vjetrovito
samoca napusti svoje korito
ta mutna rijeka poplavi poljane sjecanja u glavi svud.
I naprosto se tuga desi
jer naprosto si tu gdje jesi.
I naprosto je trista cuda
predrasuda sad izmedju nas.
Kad ljubav umre jedan zali
kad ljubav umre jednom fali
i bome nije lako kad naidje sokakom
kojim svadbe prolaze
Ponekad jos osjetim tvoj dah kao nekad kad se okrenes u snu