Zivot je more, pucina crna
Po kojoj tonu mnogi sto brode
Nije mi srce plasljiva srna
Ja se ne bojim velike vode
Lome me vali, nose me struje
Oseka srece, a tuge plima
siba me nebo bicem oluje
Al' jos se ne dam, i jos me ima
U jutra rana plase me senke minulih dana
Secanja mutna kao u lazi, kao u snu
Ipak se borim, ipak se nadam.
Sve manje letim, sve vise padam.
I sve su jace ruke sto me vuku dnu.
Mozda ce zena svilenog bedra
Koja me zove i pruza ruke
Uliti vetar u moja jedra
Do nove zene do nove luke
Zivot je more